Otkricem novog sveta, neke druge vrste orhideja, pre svega epifite koje su do tada bile nepoznate, su predstavljene Evropi.
U nekim starim Asteckim spisima pise kako je plod Vanile koriscen kao zacin za pice napravljeno od kakaa. I maje su takodje koristile Vanilu. 1510 godine su spanski konkvistadori doneli vanilu u Evropu.
1522 godine, u medicinskoj knjizi ''Badianus' Manuscripts'' po prvi put u Zapadnoj literaturi, se pominje orhideja Vanila. Ova prva studija flore Juzne Amerike kaze da su se plodovi Vanile koristili kao zacin, i kao pice za dobro zdravlje.
U delu ''Gerard's herbal'' (John Gerard, 1542-1612), obljavljenom 1597, orhideje su bile nazvane ''Satyrion feminina'' zato sto su smatrane satirovom hranom, i da one podsticu nezeljena ponasanja.
1688 je Dzon Rej (John Ray) u svom delu ''Plantarium History'' opisao orhideju Disa uniflora kao najlepsu orhideju iz Juzne Afrike.
1712 je Englebert Kaempfer, nemacki lekar, u delu nazvanom ''Amoenitatum escoticarun'' pomenuo, po prvi put, orhideju sa Istoka.
1728 godine je obljavljena knjiga o orhidejama u Japanu, pod nazivom ''Igansai-ranpin''.
1735, je Karl Von Line (Linnaeus), svetski botanicar, uspostavio ne samo prvu koherentnu identifikaciju biljaka (Prvo ime roda, pa zatim ime vrste) vec je postavio i linije razvitka zivih organizma, i zakone evolucije. U svojoj studiji pod nazivom ''Genera Plantarum'', koristi rec ''Orchidaceae'' (uzeto od ''Orkhis'') kako bi odvojio celu familiju orhideja. Ove studije su, dalje, bile pocetna tacka Darvinovim studijama.
1763 godine je Line objavio spise u kojima je opisao stotinak vrsta orhideja, ali ih je nazivao ''Epidendrum'', posto su tropske orhideje bile poznate pod tim nazivom tada.
1772 godine, Matsuoka objavljuje kinesku knjigu, koja je najverovatnije bila prevod japanske ''Igansai-ranpin''. U ovoj knjizi se pominju 6 vrsta orhideja.
1830 godine, Dzon Lindlej (John Lindley), botanicar i taksonomista, je uradio prvu klasifikaciju orhideja. On je napisao puno knjiga o biljkama, ali proslavile su ga njegove knjige o orhidejama, ''The Genus and Species of Orchidaceae Plants'' (rodovi i vrste orhideja). Takodje je ostavio nedovrsenu knjigu pod nazivom ''Folia Orchidaceae'' koja se smatra za klasikom botanike, a on je poznat kao otac kultivacije orhideja.
1862 godine, Darvin objavljuje knjigu pod nazivom ''Razna pomagala pomocu kojih orhideje oprasuju insekti'' (''The Various Contrivances By Which Orchids Are Fertilised By Insects''), koja je prvi i osnovni doprinos razumevanju i znanju o strategijama kojima ove vrste osiguravaju razmnozavanje.
1877, Luis (Lewis) objavljuje knjigu ''Orhideje: Njihova struktura, istorija i kultivacija ''Orchids: Their Structure, history and cultivation''.
U nekim starim Asteckim spisima pise kako je plod Vanile koriscen kao zacin za pice napravljeno od kakaa. I maje su takodje koristile Vanilu. 1510 godine su spanski konkvistadori doneli vanilu u Evropu.
1522 godine, u medicinskoj knjizi ''Badianus' Manuscripts'' po prvi put u Zapadnoj literaturi, se pominje orhideja Vanila. Ova prva studija flore Juzne Amerike kaze da su se plodovi Vanile koristili kao zacin, i kao pice za dobro zdravlje.
U delu ''Gerard's herbal'' (John Gerard, 1542-1612), obljavljenom 1597, orhideje su bile nazvane ''Satyrion feminina'' zato sto su smatrane satirovom hranom, i da one podsticu nezeljena ponasanja.
1688 je Dzon Rej (John Ray) u svom delu ''Plantarium History'' opisao orhideju Disa uniflora kao najlepsu orhideju iz Juzne Afrike.
Disa uniflora
1712 je Englebert Kaempfer, nemacki lekar, u delu nazvanom ''Amoenitatum escoticarun'' pomenuo, po prvi put, orhideju sa Istoka.
1728 godine je obljavljena knjiga o orhidejama u Japanu, pod nazivom ''Igansai-ranpin''.
1735, je Karl Von Line (Linnaeus), svetski botanicar, uspostavio ne samo prvu koherentnu identifikaciju biljaka (Prvo ime roda, pa zatim ime vrste) vec je postavio i linije razvitka zivih organizma, i zakone evolucije. U svojoj studiji pod nazivom ''Genera Plantarum'', koristi rec ''Orchidaceae'' (uzeto od ''Orkhis'') kako bi odvojio celu familiju orhideja. Ove studije su, dalje, bile pocetna tacka Darvinovim studijama.
1763 godine je Line objavio spise u kojima je opisao stotinak vrsta orhideja, ali ih je nazivao ''Epidendrum'', posto su tropske orhideje bile poznate pod tim nazivom tada.
1772 godine, Matsuoka objavljuje kinesku knjigu, koja je najverovatnije bila prevod japanske ''Igansai-ranpin''. U ovoj knjizi se pominju 6 vrsta orhideja.
1830 godine, Dzon Lindlej (John Lindley), botanicar i taksonomista, je uradio prvu klasifikaciju orhideja. On je napisao puno knjiga o biljkama, ali proslavile su ga njegove knjige o orhidejama, ''The Genus and Species of Orchidaceae Plants'' (rodovi i vrste orhideja). Takodje je ostavio nedovrsenu knjigu pod nazivom ''Folia Orchidaceae'' koja se smatra za klasikom botanike, a on je poznat kao otac kultivacije orhideja.
1862 godine, Darvin objavljuje knjigu pod nazivom ''Razna pomagala pomocu kojih orhideje oprasuju insekti'' (''The Various Contrivances By Which Orchids Are Fertilised By Insects''), koja je prvi i osnovni doprinos razumevanju i znanju o strategijama kojima ove vrste osiguravaju razmnozavanje.
1877, Luis (Lewis) objavljuje knjigu ''Orhideje: Njihova struktura, istorija i kultivacija ''Orchids: Their Structure, history and cultivation''.
